Za vrijeme najžešćih ratnih sukoba u BiH grupa stručnjaka iz područja socijalnog rada, sociologije, psihologije i prava, pokrenula je projekt <Djeca bez pratnje u izbjeglištvu> kao nevladinu inicijativu. Osmišljena je strategija i metodologija (odgovarajući instrumenti-upitnici) za Identifikaciju, Dokumentaciju, Traženje i Spajanje djece bez pratnje u izbjeglištvu s razdvojenim članovima obitelji (DBP). Program se provodio u Hrvatskoj i 12 europskih država, te u Turskoj, Maleziji i Pakistanu.
Projekt je reagirao na brojne nepokrivene potrebe te djece tj. nadopunjavao je sustav pravne i socijalne zaštite djece bez pratnje u izbjeglištvu. Projekt je registrirao i dokumentirao djecu bez pratnje i pružao pomoć u postupku odabira pravnih zastupnika za većinu djece bez pratnje u izbjeglištvu u Hrvatskoj. S ciljem da se vrijeme razdvojenosti od roditelja/obitelji skrati, te se zadovolji najbolji interes djeteta i osigura im se pravo na obitelj, ime i etničku pripadnost projekt je omogućavao traženje nestalih članova obitelji i spajanje djece bez pratnje u izbjeglištvu s roditeljima i drugim članovima obitelji.
Od 1993. projekt je ostvario sljedeće:
- 5000 identificirane, registrirane i dokumentirane djece u brojnim zemljama izbjeglištva
- 1600 identificirane i registrirane prognane djece u Federaciji BiH kao UNICEF-ov partner 1995/96
- 700 spajanja djece bez pratnje s roditeljima ili drugim članovima obitelji
- 615 ponovno uspostavljenih kontakata između djece i roditelja
- izrađeni su instrumenti za praćenje razvoja situacije djeteta
- izrađene su upute za pravnu i socijalnu zaštitu djece bez pratnje u izbjeglištvu i
- organizirane su brojne radionice o različitim temama vezanim za djecu bez pratnje
Budući da djeca bez pratnje nisu bila uključena u sustav udomiteljstva u okviru socijalne skrbi, UISP je u suradnji s UNHCR-om za njih osmislio i provodio program udomiteljstva. Na taj način je UISP pomagao već opterećenom sustavu socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj zagovarajući i promičući udomiteljstvo kao alternativu institucionalnoj skrbi.
UISP je razvio tri vrste programa udomiteljstva:
Tranzitno udomiteljstvo za djecu bez pratnje koja su bila u procesu spajanja s roditeljima ili drugim članovima obitelji, te su morala čekati na dokumente (putovnice, vize, itd.). Djeca su bila smještana u obitelji koje su ih prihvaćale na kraće razdoblje (od dva tjedna do nekoliko mjeseci). Za djecu je bila osigurana financijska i psihosocijalna podrška.
Udomiteljstvo kao dugoročnije rješenje organizirano je za najvulnerabilniju grupu djece bez pratnje u izbjeglištvu. Osobita pažnja se posvećivala redovitim posjetima udomiteljskim obiteljima radi pružanja pomoći djeci pri integraciji u lokalnu zajednicu te pružanja pomoći i podrške udomiteljima. Djeci se također pružala podrška tijekom odlučivanja u vezi povratka ili spajanja s roditeljima ili drugim članovima obitelji. Također su organizirane i grupe podrške za udomiteljske obitelji.
Specijalizirano udomiteljstvo za teško bolesnu djecu bez pratnje roditelja (karcinom, srčane bolesti, bubrežne bolesti itd.). Ozbiljno bolesna djeca, transportirana iz BiH u Zagreb radi liječenja, bila su smještana u obitelji udomitelja kako bi im s osigurala i izvanbolnička skrb. (1994.-1996.) |